Ove godine će širom
svijeta po drugi put biti organizovane akcije u okviru globalne kampanje ‘Jedna
milijarda ustaje’ koja uzima 14. februar – V Dan - kao
zajednički datum kada aktivistkinje i aktivisti izlaze na ulice i organizuju
javne događaje, okupljanja, koncerte, plesne performanse i slične aktivnosti i
usmjeravaju pažnju javnosti na važnost djelovanja protiv nasilja prema ženama i
djevojčicama.
Kampanju je pokrenula Eve Ensler, legendarna autoricaVagininih monologa, djela koje progovara iskreno, iskustveno i ogoljeno o vagini kao tabuiziranom dijelu ženskog tijela, daje joj mozak, oči, uši, usta i omogućava joj da govori u ime žena koje nemaju hrabrosti, mogućnosti i prilike da govore o sebi i nasilju koje im svakodnevno i uporno usmjerava život.
Ove godine, fokus kampanje je na temi ‘Jedna milijarda ustaje za pravdu’, te poziva žene koje su preživjele nasilje i one koje ih podržavaju da se okupe na javnim mjestima i podignu glas protiv ličnog, društvenog i političkog imuniteta počinilaca nasilja prema ženama i djevojčicama, i ukažu na jasnu vezu borbe protiv siromaštva, rasizma, rata, kapitalizma i patrijarhata i zaustavljanja ove vrste nasilja.
Govoriti o borbi za pozitivne promjene, socijalnu pravdu i svima jednako dostupna ljudska prava u Bosni i Hercegovini nije moguće bez prepoznavanja potrebe da se zaustavi nasilje prema ženama i djevojčicama. Revolucija koja ne vidi važnost korjenite promjene društvene reakcije prema ovom pitanju, za mene, nije potpuna. Ne mislim da je moguće ostaviti rješavanje problema nasilja za kasnije, jer se ono time gura na margine, korištenjem identičnog mehanizma koji koriste javne institucije.
Nastavlja se ignorisanje nesmetanih privilegija proizvoda patrijarhata koji tolerišu i omogućavaju imunitet batinašima.
Mi već najmanje deset godina imamo zakone i javne politike koje promovišu nultu toleranciju za nasilje prema ženama i djevojčicama. Govorimo o zakonskim mogućnostima i obavezama države, te programima koji se planiraju i sprovode kako bi se nasilje ove vrste spriječilo i suzbilo. Bosna i Hercegovina je među prvim državama u Evropi koja je ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja protiv žena i nasilja u porodici. Nasuprot tome, broj teških oblika i slučajeva nasilja prema ženama i djevojčicama je u stalnom porastu i ubistva žena se dešavaju svakodnevno. Institucije i dalje ne smatraju nužnim uspostavljanje sveobuhvatne baze podataka, kao ni planiranje i izdvajanje sredstava u javnim budžetima da bi se osigurao nesmetan rad servisa koji omogućavaju ženama i djevojčicama da se privremeno sklone na sigurno mjesto i oporave od posljedica nasilja.
Žene i djeca koji borave u sigurnim kućama širom zemlje nemaju gotovo nikakvu podršku institucija u pravcu pronalaska izlaznih strategija koje ih neće gurnuti natrag u nasilje još intenzivnije i gore od onoga što su preživjeli. Ukoliko donesu odluku da se ne vrate počiniocu nasilja, žene su primorane raditi najteže fizičke poslove kako bi prehranile djecu i živjele bez šake u meso. Prisiljene su svakodnevno moliti službenike i službenice u lokalnim centrima za socijalni rad za jednokratne socijalne pomoći kako bi platile lijekove koji nisu na povlaštenim listama, i oblačiti djeci tuđu izblijedjelu i pohabanu odjeću i obuću i svakodnevno obećavati kako je to samo privremeno i da će sutra, sasvim sigurno, biti mnogo bolje.
Zato ‘Jedna milijarda ustaje za pravdu’ u Bosni i Hercegovini uvijek ima smisla i ne treba nužno biti ograničena na 14. februar. Ona nam je potrebna svakodnevno, i privatno i javno, na ulici.
Ustaćete onog trenutka kada odlučite da se nećete okrenuti na drugu stranu i praviti da nasilje ne vidite, i kada ga, bez oklijevanja, budete u stanju prijaviti.
Objavljeno na: http://www.manjine.ba/radiosarajevo.ba
Kampanju je pokrenula Eve Ensler, legendarna autoricaVagininih monologa, djela koje progovara iskreno, iskustveno i ogoljeno o vagini kao tabuiziranom dijelu ženskog tijela, daje joj mozak, oči, uši, usta i omogućava joj da govori u ime žena koje nemaju hrabrosti, mogućnosti i prilike da govore o sebi i nasilju koje im svakodnevno i uporno usmjerava život.
Ove godine, fokus kampanje je na temi ‘Jedna milijarda ustaje za pravdu’, te poziva žene koje su preživjele nasilje i one koje ih podržavaju da se okupe na javnim mjestima i podignu glas protiv ličnog, društvenog i političkog imuniteta počinilaca nasilja prema ženama i djevojčicama, i ukažu na jasnu vezu borbe protiv siromaštva, rasizma, rata, kapitalizma i patrijarhata i zaustavljanja ove vrste nasilja.
Govoriti o borbi za pozitivne promjene, socijalnu pravdu i svima jednako dostupna ljudska prava u Bosni i Hercegovini nije moguće bez prepoznavanja potrebe da se zaustavi nasilje prema ženama i djevojčicama. Revolucija koja ne vidi važnost korjenite promjene društvene reakcije prema ovom pitanju, za mene, nije potpuna. Ne mislim da je moguće ostaviti rješavanje problema nasilja za kasnije, jer se ono time gura na margine, korištenjem identičnog mehanizma koji koriste javne institucije.
Nastavlja se ignorisanje nesmetanih privilegija proizvoda patrijarhata koji tolerišu i omogućavaju imunitet batinašima.
Mi već najmanje deset godina imamo zakone i javne politike koje promovišu nultu toleranciju za nasilje prema ženama i djevojčicama. Govorimo o zakonskim mogućnostima i obavezama države, te programima koji se planiraju i sprovode kako bi se nasilje ove vrste spriječilo i suzbilo. Bosna i Hercegovina je među prvim državama u Evropi koja je ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja protiv žena i nasilja u porodici. Nasuprot tome, broj teških oblika i slučajeva nasilja prema ženama i djevojčicama je u stalnom porastu i ubistva žena se dešavaju svakodnevno. Institucije i dalje ne smatraju nužnim uspostavljanje sveobuhvatne baze podataka, kao ni planiranje i izdvajanje sredstava u javnim budžetima da bi se osigurao nesmetan rad servisa koji omogućavaju ženama i djevojčicama da se privremeno sklone na sigurno mjesto i oporave od posljedica nasilja.
Žene i djeca koji borave u sigurnim kućama širom zemlje nemaju gotovo nikakvu podršku institucija u pravcu pronalaska izlaznih strategija koje ih neće gurnuti natrag u nasilje još intenzivnije i gore od onoga što su preživjeli. Ukoliko donesu odluku da se ne vrate počiniocu nasilja, žene su primorane raditi najteže fizičke poslove kako bi prehranile djecu i živjele bez šake u meso. Prisiljene su svakodnevno moliti službenike i službenice u lokalnim centrima za socijalni rad za jednokratne socijalne pomoći kako bi platile lijekove koji nisu na povlaštenim listama, i oblačiti djeci tuđu izblijedjelu i pohabanu odjeću i obuću i svakodnevno obećavati kako je to samo privremeno i da će sutra, sasvim sigurno, biti mnogo bolje.
Zato ‘Jedna milijarda ustaje za pravdu’ u Bosni i Hercegovini uvijek ima smisla i ne treba nužno biti ograničena na 14. februar. Ona nam je potrebna svakodnevno, i privatno i javno, na ulici.
Ustaćete onog trenutka kada odlučite da se nećete okrenuti na drugu stranu i praviti da nasilje ne vidite, i kada ga, bez oklijevanja, budete u stanju prijaviti.
Objavljeno na: http://www.manjine.ba/radiosarajevo.ba
Нема коментара:
Постави коментар