I desiše se lokalni izbori 7. oktobra u Bosni i Hercegovini. Dok Centralna izborna komisija još uvijek daje preliminarne, nezvanične i nekompletne rezultate, u medijima su vidljive ekspresne kritike nevladinom sektoru u Bosni i Hercegovini za neuspješne kampanje podrške kandidatkinjama jer, kako kažu, žene su loše prošle. Nečujnost ženskih glasova u javnom prostoru je krivica nevladinog sektora jer, kao i mnogo puta do sada, nije našao efikasan način da podrži žene na listama, te su stoga kandidatkinje ostale bez podrške oko 56% građana i građanki koji su iskoristili svoje građansko pravo i glasali na izborima.
Čitajući komentare analitičara, političara i novinara koji su požurili da izreknu presudu neefikasnosti kampanje žena iz civilnog sektora Bosne i Hercegovine, u glavi mi se vrti onaj vic o političaru koji je predavao istoriju djeci u školi i na pitanja ko je kriv za razne nemile događaje odgovorio đaku da gleda svoja posla. Đaka je naravno narednog dana nestalo, ali je ipak tu bio drugi đak da ponovi pitanja i da se raspita gdje je ovaj nestao. Tokom kampanje za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini 2012. godine, ženske nevladine organizacije su ponovile brojna pitanja koja su do sada postavljena mnogo puta. I opet je javnost ostala bez odgovora i mnoge istine su ostale da vise u međuprostoru.
Osim odredbe koja propisuje zastupljenost od najmanje jedne trećine kandidata manje zastupljenog pola, te odredbe u vezi sa sastavom biračkih odbora, Izborni zakon Bosne i Hercegovine de fakto predstavlja rodno slijep dokument. Ovim zakonom se u detalje regulišu i pravila predstavljanja u medijima tokom predizborne kampanje u kojima se ne pominje manje zastupljeni pol. To u praksi znači da političke stranke imaju apsolutnu slobodu da tokom predizborne kampanje koriste medije na način da promovišu kojeg god kandidata žele. Ukoliko ste pratili predizborna predstavljanja, jasno će vam biti da su kandidatkinje u velikoj većini situacija imale ulogu statistkinja, po principu – ima slike, nema tona. Lično sam bila na više predizbornih skupova u Banja Luci na kojima nije bilo kandidatkinja, ili su stajale odn. sjedile bez glasa, dok su njihove stranačke kolege obećavale okupljenima nestanak nezaposlenosti u rekordnom roku, obnovu lokalne privrede i podsticaje malim preduzećima, rješavanje pitanja loše infrastrukture… Ukratko, med i mlijeko.
Pitala sam se šta one misle o svemu tome, i da li im je svejedno što nemaju glasa, što su tu pred očima onih koji će sutra izaći na birališta i odlučiti da li će im vjerovati?
Isto pitanje mi je bilo u glavi dok sam pratila jedinstvenu formu političkog marketinga u akciji „Biramo mis izbora 2012. godine“ koja je osigurala tabloidnu vidljivost za dvjesto osamnaest kandidatkinja pozicionih i opozicionih političkih stranaka. Kandidatkinje su se smješkale sa fotografija nijemo poručujući građanima i građankama da uzmu u ruke mobilne telefone i pošalju SMS do 7. oktobra u ponoć. Nisu ih pozvale da glasaju na biralištima tog istog dana do 19:00 časova. Poručile su da su lijepe i da će, ukoliko im se da povjerenje, tri najljepše dobiti vrijedne nagrade. I dobile su. Vikende za dvoje u odmaralištima na Jahorini, Zlatiboru i u Igalu. One iste političke stranke koje godinama odbijaju izmijeniti Izborni zakon Bosne i Hercegovine, koje ženama u politici temeljito osiguravaju uloge statistkinja u predizbornoj kampanji, koje im ne dozvoljavaju pristup pregovorima o ključnim političkim pitanjima su ih podržale da učestvuju na izboru ljepote. Time su im jasno poručile da je političko odlučivanje i moć koju ono nosi ekskluzivno pravo muškaraca i da one nemaju tu šta da traže. Da umjesto da sjednu u skupštinske klupe i donose odluke, nakon vikenda za dvoje koje su pošteno osvojile odu kućama i nastave da ćute jer je tako najbolje. Za koga je tako najbolje?
Kažu da je važno razmišljati o krivici kad se kontinuirano suočavamo sa neuspjesima. Skloni smo previdjeti vlastite greške i tražiti razloge zbog čega nam ide loše. Obično ekspresno pronađemo prave razloge, i još brže krivca negdje drugdje. Jer je tako najlakše. I mirna Bosna. I Hercegovina. Neće biti mirna dok god se na postavljena pitanja ne dobijaju istiniti odgovori, već se ženama dobronamjerno sugeriše da gledaju svoja posla.
Živjećemo kao u vicu, u kojem vjerujemo u med i mlijeko koje nude muškarci i izbore ljepote koji ženama nose glasove na mjestima gdje se to računa.
Objavljeno na: http://www.manjine.ba
