Kad šaka radi, sve ostalo ćuti?

Dečki su moćni kada koriste šake. Još ako su bokseri, moć je veća. To je zdravo, plemenito, sportski. Jer, kažu, boks je plemenita vještina. Borilačka. Gladijatorska.

U boksu postoje određena, prilično jednostavna pravila. Protivnici moraju biti slične tjelesne težine, i udaraju se šakama u postavljenim rukavicama. Cilj je protivniku uputiti što više udaraca u određene djelove tijela iznad pojasa i pri tome izbjeći njegove udarce. Dok je protivnik na podu, udarci su zabranjeni. Pobjeda se može postići nokautom, tehničkim nokautom, ili kad sudija, poslije dogovorenog broja rundi odluči pobjednika. Sve ostalo su finese. Kada se boks iz ringa preseli na ulicu, onda se to zove drugačije.

Vijest je da su trojica boksera  Kluba „Slavija“ iz Banja Luke tokom proteklog vikenda premlatili 24godišnjeg studenta na ulici. Pogodila me po sred čela. Kažu, udarali su ga i on se dizao. Oni su ga opet udarali, i on je ustajao. I sve tako. Ne kažu zbog čega. Možda je hodao kako ne treba. Rekao nešto što ne treba. Pogledao kako ne treba. Pogledao. Bio je na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme. Slučajno. I da li je to uopšte bitno!? U apsurdno vrijeme kada šaka ima moć, ona je sistem koji sudi. Ona je moćna i ne dovodi se u pitanje. Tukla je i policija neke druge mladiće u Tuzli, možda baš u isto vrijeme kad je šaka radila u Banja Luci. Radile su još mnoge šake temeljito uz upaljen televizor i nedovršeno pivo na stolu. Sigurno. I bez ikakvih posljedica.

Da li se iko od šakača iz „Slavije“, plemenitih boraca, gladijatora, sportista, dok je udarao u meso nepoznatog studenta, sjetio da se, prije nekoliko mjeseci slikao na plakatu Kampanje „Snaga nije nasilje“ Gender centra Vlade Republike Srpske? Sa postavljenim rukavicama, u ringu, na crvenom tepihu. Ležerno i šeretski naslonjen preko ograde u svilenom šorcu. Možda je i glumio u spotu  i svima nama svojim ćutanjem poručio da snaga nije nasilje. Možda je i pomislio, ma to je bilo za nasilje protiv žena, nisam javno poručio da  je šaka protiv muškaraca nasilje. Nisam se javno obavezao da neću šakom na drugog muškarca. Ovo je u redu.

Kada šaka radi, riječi zvuče prazno, neiskreno, jalovo. Tišina zvuči još strašnije. Strašna mi je tišina u kojoj šaka može nesmetano da radi. U šaku gledaju naše oči i ćute...Daju joj legitimitet da dalje bude moćna, važna, da joj sve zaboravimo. Sutra će sve biti dobro. Šta će to bolan biti dobro!? Šaka u meso će se ponoviti i kako ću joj odgovoriti?  

Zahjevaću da se šaka u meso kazni. Šaka policajca, šaka pijanog oca, supruga, dečka, šaka boksera van ringa ... Jer, za mene je svaka šaka ista. Ona treba da ćuti. Mi da govorimo. 

 Objavljeno na: http://www.frontal.ba