Šesnaest dana za ljudska prava

Prije dvadeset i četiri godine, Centar za globalno liderstvo žena  pri Univerzitetu Rutgers iz Nju Džersija je na prvom Institutu za globalno liderstvo žena okupio dvadeset i tri žene različitih profesionalnih interesa i kulturoloških konteksta iz Perua, Kostarike, Venecuele, Pakistana, Palestine, Brazila, Nigerije, Čehoslovačke, Trinidada i Tobaga, Švedske, Irske, Indije, Kanade, Zambije, Fidžija, Koreje i drugih zemalja širom svijeta. Njihova iskustva u vezi sa problemom rodno zasnovanog nasilja protiv žena su ukazala na zajedničku potrebu strateškog globalnog djelovanja protiv široko rasprostranjene društvene tolerancije ove vrste nasilja, njegovog ignorisanja kao problema koji traži političko angažovanje i odsustva odgovornosti država prema prepoznavanju, regulisanju i kažnjavanju nasilja protiv žena. U to vrijeme, već je skoro deceniju postojao prvi međunarodno obavezujući instrument zaštite ljudskog prava žena na život slobodan od nasilja, uspostavljen kroz Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama (CEDAW) koja je prepoznala važne oblasti zaštite ženskih ljudskih prava. Međutim, postalo je jasno da CEDAW sam po sebi nije dovoljan, jer ga nije pratila snažnija akcija Ujedinjenih nacija ili ženskog globalnog aktivističkog pokreta.

Bilo je nužno osigurati kontinuirano djelovanje koje bi omogućilo ukazivanje na sistemsku prirodu rodnog nasilja protiv žena, njegovu vezu sa patrijarhatom, militarizmom, diskriminacijom i opresijom protiv žena, i što je najvažnije ukazati i prepoznati da rodno zasnovano nasilje predstavlja kršenje ženskih ljudskih prava. Stoga su aktivistkinje okupljene oko Instituta predložile pokretanje Kampanje 16 Dana Aktivizma koja će povezivati važne datume i otvoriti prostor za djelovanje na sistem Ujedinjenih nacija, ali i širom svijeta, na regionalnim, nacionalnim i lokalnim nivoima, prema vladama i zajednicama da se uključe u procese usmjerene na sprečavanje i suzbijanje nasilja protiv žena.

Prva važna akcija u okviru 16 Dana aktivizma protiv rodnog nasilja koja je na globalnom nivou prikupila preko milion potpisa podrške, bez pomoći Fejsbuka, Twittera, i drugih društvenih mreža, jeste peticija koja je od komiteta za pripremu UN Konferencije o ljudskim pravima održane 1993. godine u Beču zahtijevala da se na dnevnom redu sveobuhvatno nađu pitanja zaštite ženskih ljudskih prava, kao i da se prepozna da rodno zasnovano nasilje protiv žena predstavlja kršenje ljudskih prava. Akcija se nastavila i u periodu prije i nakon Četvrte svjetske konferencije o ženama održane 1995. godine u Pekingu i nastavlja da živi i dalje.

Svake godine između 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama, i 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, hiljade aktivistkinja i aktivista širom svijeta koriste važne datume da ukažu na sistemsku prirodu rodno zasnovanog nasilja protiv žena. Aktivnosti u okviru Kampanje 16 Dana aktivizma su izuzetno politički važne jer kontinuirano ukazuju na primarnu odgovornost država koje ne samo da moraju donositi zakone i politike koje će formalno zaštititi ženska ljudska prava, već moraju i osigurati njihovu primjenu u praksi kroz pravosudnu zaštitu, obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, rodno odgovorno planiranje javnih budžeta i druge mjere koje će stvarno osigurati nultu toleranciju za rodno zasnovano nasilje protiv žena u privatnoj i javnoj sferi.

Aktivistkinje i aktivisti civilnog društva u Bosni i Hercegovini dugi niz godina javnosti ukazuju na tamne brojke rodno zasnovanog nasilja koje ostaje skriveno, neprijavljeno i neprocesuirano. BiH se apsurdno ističe kao vodeća zemlja u regiji u smislu uspostavljanja mehanizama za zaštitu ravnopravnosti muškaraca i žena, dok u stvarnosti vladine institucije na svim nivoima suštinski nisu uspjele da suzbiju niti da spriječe ovaj oblik nasilja. Uoči još jedne Kampanje 16 Dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja u 2014. godini, koja je nesumnjivo drastično različita od one izborne od prije dva mjeseca, jer se bori za ženska ljudska prava a ne za pozicije vlasti, važno je javnosti ukazati da Bosna i Hercegovina još uvijek nema jedinstvenu bazu podataka o bilo kom obliku rodno zasnovanog nasilja protiv žena, ne samo na nivou države, već ni na drugim nivoima upravljanja. Stoga je objektivno nemoguće pratiti pojavnost, rast i opadanje različitih oblika nasilja, a samim tim i planirati održive javne politike koje će osigurati efikasnu i rodno senzibilisanu zaštitu i podršku ženama koje su preživjele nasilje.

Iako važni, usvojeni zakoni i javne politike nisu sami po sebi pokazatelji napretka. Nužno je da vodeći političari na svim nivoima prepoznaju ove probleme kao političke prioritete, da jasno kažu da je dosta običajnih pravila opraštanja, nekažnjavanja, da su svi zakoni jednako važni i da će društveno i politički tolerisano nasilje protiv žena u Bosni i Hercegovini stati. Da će ono biti, a ne samo da mora biti sankcionisano. Da će žene biti, a ne samo da moraju biti zaštićene.

I ma koliko to političari željeli, rodno zasnovano nasilje protiv žena neće riješiti bijelim vrpcama koje će, jednom godišnje, staviti na rever i tako izaći pred novinare. To jednostavno više nije dovoljno, i nikada i nije bilo dovoljno. Njihova odgovornost za ženska ljudska prava traje mnogo duže od šesnaest dana Kampanje, ratfikacije novih međunarodnih standarda i deklarativnog opredjeljenja da rodno zasnovano nasilje ne bude dio svakodnevnog života većine žena u Bosni i Hercegovini.

25. novembra je Međunarodni dan borbe protiv nasilja prema ženama, i žene, kao i svake godine, izlaze na ulicu da zahtijevaju odgovornost i ukažu da nisu zaštićene i slobodne.

Slobode nema gdje se nasilju ne nazire kraj i gdje država govori o formi a stvarne živote ćuti.

Dosta je. 

Objavljeno na: http:///www.mladi.org (Institut za razvoj mladih KULT)