Balkanski patrijarhat unlimited

Prije dva, tri dana najviši zvaničnici susjedne nam države Srbije predstaviše već izvjesno vrijeme pripremanu strategiju angažovanja Dominika Štrausa Kana, bivšeg direktora Međunarodnog monetarnog fonda kao novog savjetnika za ekonomski oporavak i pripremu Srbije za ulazak u Evropsku Uniju. Kažu nema dalje. On je taj koji će iskoristiti svoje ekspertsko ekonomsko znanje i umijeće da Srbiju izbavi iz krize i povede je prema svijetlosti, napretku, dobrom životu. Svima će biti dobro. On odlučno ustvrdi da će ovaj proces biti veoma težak, ali da su promjene moguće i dostižne. Još reče kako će tri mjeseca savjetovati džabe, jer on jako voli Srbiju, pa mu je, eto, čast biti od pomoći. Ne može biti bolje, djeluje naprosto savršeno, zar ne?
 

Jeste, savršeno je, sve osim činjenice da je Dominik Štraus Kan čovjek koji prošle godine nije silazio sa naslovnica i udarnih vijesti u svim terminima, kako kod nas tako i u svijetu, zbog optužbe da je napastvovao hotelsku sobaricu u Njujorku. Zbog ovog slučaja je oslobođen optužbe, kako kažu zbog nedostatka vjerodostojnih dokaza. Ali ne lezi vraže, dočekala ga je i optužnica, vrlo aktuelna, da je bio glavni organizator tzv. seksualnih zabava (ili orgija) u Francuskoj za koje je vrbovao djevojke za koje navodno nije znao da su prostitutke. Osim toga, postoje tragovi o sličnim aferama u drugim državama u kojima je poslovno boravio. Vlasti Fancuske provode intenzivne istražne radnje i za makroisanje mu prijeti desetogodišnja zatvorska kazna kao i vrtoglava novčana kazna, kažu preko milion eura.

Dok se u svijetu ovakve vrste optužbi ne uzimaju olako, čemu svjedoči i činjenica da su ga natjerale da odustane od vrha MMF-a, i da su mu uništile izglede za francusku predsjedničku kandidaturu 2012. godine, balkanski patrijarhat unlimited je spreman ne samo zažmiriti na njegove kriminalne aktivnosti, nego mu i pomoći da ulaštenih obraza i čistih đonova eventualno zakorači natrag prema onima koji su ga odbacili.

Štraus Kan je očito dobro informisan da se u balkanskom patrijarhalnom svijetu ono što je on napravio ne smatra niti ljudskom niti profesionalnom katastrofom. Ne samo da neće dobiti tarabu, već će ga očinski, bratski i haberski prigrliti, iskoristiti njegove seksualno predatorske sklonosti i kriminalne aktivnosti za kontraudar, predstavljajući ih kao nešto simpatično, prihvatljivo i muški neminovno. 

Nije on prvi od velikih kome se omaklo da tretira žene kao robu koja se kupuje i prodaje, i shodno tome na isti način i koristi. To je upravo i učinio Aleksandar Vučić, prvi potpredsjednik Vlade Srbije, koji je medijima odlučno saopštio da Srbiju ne interesuju Dominikove privatne aktivnosti, već ekonomski oporavak i napredak. To mu nije bilo dovoljno, pa je otišao korak dalje u pročišćavanju negativne aure oko dotičnog svjetskog eksperta, ističući da su drugi slavni muški, poput Pikasa i Hitlera takođe voljeli žene i tretirali ih na sličan način.

Majstorski, nema zbora.

Meni se čini da mi još dugo nećemo izaći iz političke i ekonomske krize, sve dok ne riješimo onu najvažniju, ljudsku. Nema nam pomoći sa politikom koja je duboko uznemirujuća, patrijarhalno tvrdo problematična, kao i političarima koji su spremni primati savjete od moralnih nakaza, slijepi za krajnje korisnike i korisnice.

A mi?

Da se nadamo da poslije Srbije neće doći i nama?

Objavljeno na: http://www.manjine.ba/radiosarajevo.ba

Dobre djevojke

Ovih dana se u medijima pojavila informacija o rezultatima istraživanja Svjetskog udruženja za javno zdravlje koja ukazuje na gotovo udvostručen broj spolno prenosivih bolesti među osobama mlađe životne dobi u posljednjih deset godina. Globalno. Ove podatke je komentarisao dr. Nenad Babić, nacionalni koordinator za reproduktivno zdravlje u Republici Srpskoj, a njegove kolege i kolegice iz oba BH entiteta povremeno ukazuju da je ovaj problem prisutan i na našim prostorima.


Javno dostupnih podataka o prevalenci spolno prenosivih oboljenja, koji bi se mogli uporediti po godinama, socijalnom statusu, polu u BiH nema. Nema uspostavljenog sistema nadzora, nema adekvatnog mehanizma prijavljivanja oboljenja sa nivoa primarne zdravstvene zaštite. Nema ni sistemski uređene prevencije, iako postoje podaci o uočenim potrebama, kao i preporuke nadležnih institucija kako unaprijediti borbu protiv spolno prenosivih bolesti kroz redovno obrazovanje i savjetovališta za mlade.
I dok vlasti u Kantonu Sarajevo u saradnji sa Asocijacijom XY, ekspertima i eksperticama i odabranim roditeljima, a na osnovu presude ustavnog suda, otvaraju mogućnosti da barem dio učenika i učenica od petog do devetog razreda koji ne žele na vjeronauku i kulturu religija nauče osnove o reproduktivnom zdravlju (u šta spada i znanje o spolno prenosivim bolestima), ostatak djevojaka i mladića, ali i odraslih žena i muškaraca Bosne i Hercegovine može mirno i dalje da živi u mraku, predrasudama i stigmi „onoga čije ime se ne pominje.“

Čitajući komentare nacionalnog koordinatora za reproduktivno zdravlje, kao i njegovih kolega i kolegica koji i koje se bave ovom tematikom, jasno mi je da ovaj mrak, predrasude i stigme nikada nisu bile više izražene. Prvi je javno ustvrdio da je za porast spolno prenosivih bolesti odgovoran promiskuitet naročito žena mlađe životne dobi, dok među ovim drugim ima onih koji tvrde da uporno savjetuju žene da paze s kim stupaju u spolne odnose, da praktikuju zaštitu pri spolnim odnosima, te da odlaze na redovne ginekološke preglede svakih šest mjeseci do godinu dana čim postanu spolno aktivne.

Nigdje ni traga od mladih muškaraca.

Biće da većina mladih žena ima spolne odnose sa neidentifikovanim objektima, vantjelesnim, vanspolnim, nepostojećim. Biće i da se spolne bolesti prenose jednostavno kontaktom sa zrakom, vodom, vatrom, zemljom, čime?! Ili to, ili je očito potrebno žene držati odgovornim društveno, polno, rodno, i na sve druge načine. Ukazati muškarcima da ih se vlastito reproduktivno zdravlje, kao i reproduktivno zdravlje žena (ili drugih muškaraca) sa kojima imaju spolne odnose ne tiče i da o njemu ne moraju ništa znati. Dok druge države odavno prepoznaju potrebe da se kod sprečavanja i suzbijanja seksualno prenosivih bolesti radi na podizanju svijesti i obaveznom tretmanu oba partnera, i čine napore da kreiraju i realizuju programe koji će se kontinuirano baviti specifičnim potrebama, problemima i odgovornostima mladih žena i muškaraca u oblasti reproduktivnog zdravlja, naši stručnjaci i stručnjakinje očito nisu svjesni i svjesne odgovornosti vlastite profesije i ‘ladno i lagodno kritikuju i savjetuju samo djevojke da paze šta rade.

Vi, djevojke, ste po defoltu promiskuitetne, a vi dečki, možete i slobodno nastavite i dalje to biti, jer vam to nema nikakve veze sa vlastitim rizičnim ponašanjem. Naprotiv, to je ono što društvo od vas očekuje, politika toleriše, a stručna javnost, eto potvrđuje.  Svijet je vaš. I može vam se. One su te koje su loše. I krive za sve što pokupite. Vi se ništa ne brinite što o svemu tome nemate nikakvog pojma. One su te koje trebaju i moraju da misle i da znaju.

Ja se sve nadam da je uokvirivanje stvarnosti na ovaj način samo privremeno. I da će uskoro doći vrijeme kada će ova tema biti oslobođena patrijarhalnih okova, ćutanja i statusa prašine ispod tepiha.

Djevojke, dobre ste. Tiče ih se. Najmanje koliko i vas.

Objavljeno na: http://www.manjine.ba/radiosarajevo.ba